Partijske elite

Nakon što je abdicirajući predsednik čestitao fer pobedu Tomislavu Nikoliću, gradom su se proneli prvi rafali i zvuci harmonike. Narodski! Ne reče li Kremansko proročanstvo da će Srbiju doći da vodi čovek iz naroda? Svi ovi pre Tomislava bili su vanzemaljski.

Tužna faca poraženog kandidata pronela se frekvencijama kao opomena onima koji su ga u duši podržavali a nisu juče obavili građansku dužnost. Tiha i tužna masa ispred Demokratske stranke ispratila je svitu crnih automobila ne verujući da u istoriji najlepši političar Srbije neće više biti glas naroda.

Preplašeni analitičari u studiju nacionalne televizije nisu znali kako da odreaguju na izveštaje CeSid-a da je Bota zaista otpevao svoje. Zamuckujući, pokušali su naprasno da prevagnu na novovladajuću stranu, iskazujući kako veruju da će Tomislav ipak uspeti da od Srbije napravi državu kakvoj se svi nadamo već deceniju i po.

Tada negde je i Vučić zaplakao. Suze radosnice i neverice kao stihija su protutnjale Fejsbukom. Vele ljudi da im valja pakovati kofere dok nam opet ne ukinu vize. Drugi pak veruju da će ovo biti bogatija država od papske. Oni treći samo gledaju svoja posla, partijski neobojeni navlače pidžame.

Osvanuo je novi dan, čudno vetrovit, pomalo sunčan, više oblačan. Ništa se još nije promenilo dragi moji. Niti će, uskoro. Osmehe i pijane čestitke koje ste sinoć imali prilike da vidite u prostorijama Srpske napredne stranke potiču od onih koji veruju da su svoju zadnjicu obezbedili u ovom petogodišnjem mandatu. Sada kada će Toma biti samo predsednik države ali ne i političke partije nagoni me da se zamislim da li se partijski obojeni uzalud nadaju. Ili, pak, stara pravila važe i u novoj vladajućoj postavci. Te mi, koji se nismo partijski zvanično opredelili ostajemo da kupimo mrvice.

Tadić se izjasnio da neće biti premijer, na pomen Ivicinog imena Toma se samo nasmejao. To je i jedini osmeh na njegovom licu sinoć. Valjda je i on mučen shvatio kakvo je breme sebi na leđa natovario. Jedan čovek ne može promeniti Srbiju. Nadajmo se da su kadrovi koji se nisu sinoć slikali u prostorijama naprednjaka sposobni da Srbiju izguraju napred. Oni sinoć kamerom ovekovečeni, u poslednje dve decenije slavili su pobedu u prostorijama svih nekoć vladajućih stranka.

Velja je pio vodu. Harmonikaš je bacao u sevdah. Prvi do Tome zadovoljno su trljali ruke. Nezavisna produkcija prva je dobila intervju. RTS je već popio packu od novog predsednika. Terazije su brundale „pobeda“, „pobeda“. Ptice su zrnom pogođene vrtoglavo hrlile ka zemlji. Nastao je medijski muk. Novinarskoj branši biće potrebno najviše vremena da se adaptira.

Sačekajmo da vreme pokaže. Možda nas ovaj koji se preziva kao ja prijatno iznenadi. Nadam se da ga je dvadeset godina u politici naučilo da mora budan spavati. Da će ako njemu bliski pune svoje džepove samo on osetiti nezadovoljstvo srpske mase a i svetskih sila. Veliki si teret preuzeo na sebe prezimenjače. Prijatelja se čuvaj, neprijatelji su ti otišli.