Još jedna afera ili kako nahraniti vuka (bananama)

„Najviši funkcioner sastajao se sa ‘visokorangiranim kriminalcem’!“ Šokantno? Da, ali već toliko puta viđeno. Već je paučina napala sećanje o tome za koga se sve pričalo da se sastajao sa vođama zemunskog i surčinskog klana, odlazio u Šilerovu, igrao šah sa Spasojevićem ili „bio blizak“ sa uhapšenim „kontroverznim biznismenom“. Za koga je sve Milorad Ulemek bio „gospodin Legija“ ili „moj dečko“? Cela godina je prošla od tvrdnje da se „jedan od najviših državnih funkcionera“ tokom 2008. susretao sa Lukom Bojovićem, optuženim za više ubistava! Nizale su se afere za aferom, gorele po potrebi i gasile se, čini se, iz istog razloga. I – tišina. Ništa.

Ovoga puta optužba je više nego ozbiljna – aktuelni premijer i ministar policije Ivica Dačić sastajao se 2008. i 2009. godine sa Rodoljubom Radulovićem, za koga se tvrdi da je važan član kriminalnog klana Darka Šarića! Dačić je to potvrdio, ali i naglasio da nije bio obavešten ko je Radulović!

„Ne postoji nijedan ozbiljan politički razlog za vanredne izbore, sve što se dešavalo je pokušaj diskreditacije Vlade i njenih rezultata“ – rekao je premijer.

Dakle, opet – ništa. Onaj čuveni vuk će poslovično nastaviti da jede svog magarca, do nove afere i novog obroka.

A šta treba da se desi da bi u Srbiji pala Vlada? Koji je to „ozbiljan politički razlog“?

I šta smo ovoga puta (valjda) naučili?

Da je sasvim normalno biti na funkciji vicepremijera i ministra policije i istovremeno se družiti sa nekim za koga nemate pojma ko je, da vam neznanac poklanja skupe telefone, a da se vi ne upitate odakle tolika „pažnja“, da bi se kasnije za istu osobu saznalo da je u samom vrhu jednog od najmoćnijih kriminalnih klanova.

Da je neko od funkcionera zaduženih za bezbednost ove zemlje znao sa kim se sastaje ministar policije, ali ga nije obavestio.

Da je neko sačekao da tu informaciju plasira u trenutku koji mu najviše odgovara.

Da postoje fascikle koje po potrebi (čijoj?) stoje u fioci i služe za reketiranje neposlušnih.

Da premijer postaje nemilosrdan prema kriminalcima kada oni izigraju njegovo poverenje (do tada, valjda, mogu mirno da spavaju).

Da nije strašna optužba da je prvi čovek Vlade Srbije imao kontakte sa trgovcima drogom i da to „nije ozbiljan politički razlog“ za pad Vlade.

I da se računa na slabo pamćenje. Svih nas. Onih koji su oguglali i neće reagovati. Dokle?