Mila Alečković Nikolić

Datum rodjenja: 25. 12. 1959.
Mesto:
Datum rodjenja: 25. 12. 1959.
Mesto:

Rođena 1959. u Beogradu

U zvaničnoj biografiji navodi da je pohađala francusko obdanište i da je osnovnu školu završila u Beogradu. „Kćerka je književnice Mire Alečković i slikara i arhitekte Save Nikolića, od kojih je, kaže, nasledila ono najvažnije – dobrotu, altruizam i večito živi duh.“ (Bilje i zdravlje)

Na pitanje da li je osećala „teret slave roditelja za uspehom ili je to bio kodeks odrastanja u porodici intelektualaca“, odgovorila je:

„Navikla sam da umetnost i nauku vezujem u jedno-stvaralaštvo. Majčin rođeni ujak bio je biohemičar i dekan Medicinskog fakulteta, a brat moje bake po majci – otac Mileve Marić Ajnštajn. Budući da je majka nekad bila veoma poznata, dogovor je bio da školu učim pod očevim imenom, da ne bi bilo neke ‘protekcije’. Kad sam završila studije, vratila sam i njeno ime. Provela sam detinjstvo skromno u vremenu u kojem je majka ‘pokrivala’ deo očeve porodice da ne odu na Goli otok, zbog vezanosti za Rusiju. Duboko u sebi sam nosila i stradanja očeve porodice u Jasenovcu, često ih sanjala, kao da je to bio moj život. Inače, detinjstvo mi je vezano za Desanku Maksimović, koja mi je dala ime, za Branka Ćopića, koji je bio kum mojim roditeljima i za Rusiju, zemlju jednog očevog pretka. Deo toga opisan je u knjizi uspomena ‘U Domu moje majke’, koju sam priredila posle njenog odlaska.“ (Bilje i zdravlje)

„Posle srednje škole studira psihologiju (Beograd) sa medicinom i filozofiju (Pariz), prevodi i priređuje epistemološke i matematičke eseje Žana Pijažea (Nolit). Za dobijeni rad dobija stipendiju francuske vlade. Upisuje se na Visoku Školu Socijalnih Studija (EHESS), odsek psihologije inteligencije (klasa profesora Pjera Grekoa). Potom odlazi na Pensilvanija Univerzitet u Filadelfiju. Magistrira, a zatim doktorira na Sorboni 1994. godine sa radom: ‘Pojam nesvesnogu savremenim psihološkim teorijama’ pred komisijom sa Sorbone, iz Hajdelberga i Oksforda, kao i pariskom javnošću’, ističe u biografiji. 

Navodi da poseduje diplome: španskog jezika, Univerzitet u Madridu, 1978; diplomu kliničke psihologije, Beograd 1982; 
diplomu antropološke psihijatrije, Pariz, 1990; doktorat, Univerzitet Sorbona, Francuska 1994. Kvalifikacija: doktorat počasno odbranjen. Specijalizuje u Francuskoj oblast antropološke psihologije i psihijatrije.“

Ističe da je profesor po pozivu i da gostuje u institutima širom sveta. Vanredna profesorka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, na Katedri za psihologiju.  

„Kao član srpske i jugoslovenske ekipe, učesnik je psihijatrijskog Kongresa u Bjaricu 1998, Kongresa u Pragu, Liježu, Rimu, univerziteta Sorbone i Da Vinči u Parizu, Perpinjanu, Nici, Mek Gil Univerziteta u Montrealu, Univerziteta u Lozani, Bengaziju, Instituta Vigotski u Moskvi, Katoličkog univerziteta u Najmegenu, uključujući i Nacionalni Institut Socijalnih Nauka u Pekingu.“

Napominje da osim maternjeg srpskog jezika govori i piše na: francuskom, ruskom, engleskom i španskom jeziku; samo govori: italijanski i slovenački; samo čita: nemački i razume: sve slovenske jezike. 

„Autor je oko 80 stručnih radova na nekoliko jezika i nekoliko knjiga: Pojam ludila u slovenskoj i istočno-hrišćanskoj tradiciji, Lettre Internationale; O domu i iskonu, etnopsihološki eseji (Slovo Srba u svetu, Gutembergova galaksija), predstavljena u Beogradu od strane profesora dr Vladete Jerotića i prof. dr Mile Stojnić; Ko to priča o Evropi? politički i filozofski eseji, Pyre, Orpheus. Po rečima francuskog izdavača: ‘Ovo je hrabra knjiga briljantnih eseja autentične Srpkinje i Evropljanke’. Psihologija pojmova slobode i pravde i srpski nacionalni interes, prvi tom trilogije, Ministarstvo za nauku, Institut za sociološka i kriminološka istraživanja. Skripta za studente: Psihologija stvaralaštva, Psihologija ličnosti, Psihologija manipulacije, Psihologija i geopolitika Balkana. 1998. u odboru je društva za Psihopatologiju Ekspresije u Beogradu (dr Ljuba Erić). Član je svetskog društva za Psihopatologiju Ekspresije (bolnica Svete Ane, neropsihijatar dr Guy Roux) i član je međunarodnog naučnog društva “Mileva Marić-Ajnštajn.”

Ističe da ima brojne društvene aktivnosti. 

„Aktivista srpske evropske dijaspore, osnivač u Francuskoj Socijalnog Antiglobalističkog Pokreta, kao i anti-Nato udruženja žena žrtava bombardovanja ŽENES. Član je u Francuskoj ‘Internacionalnog udruženja potomaka logoraša’ (Jasenovačke žrtve). Radi u Francuskoj na zbrinjavanju siromašnih i izbeglica sa prostora Balkana, 1992, 1993, 1994. Organizuje u Srbiji prevod i priređuje, uz njegov pristanak, knjigu francuskog premijera Dominika Vilpena, ‘Krik koji tera zle duhove’, 2006.
Osniva u Francuskoj psihološko stručno društvo ‘Psihologija i treći milenijum, PTM’ 2001.; učestvuje na projektu ‘Psihoterapija i tradicija Istočne crkve’, PTM. Učestvuje u francuskoj predsedničkoj kampanji, 2007. U Odboru je srpsko-ruskog društva Jedinstvo. Član je Udruženja Književnika Srbije. Već punih 15 godina inicijator je povratka Srba sveta sa pet kontinenata u otadžbinu Srbiju i u grad Beograd“. 

U delu biografije naslovljenom sa „Zasluge“, piše: 

„Kao dete osobe koju je dva puta odlikovala najvišim odlikovanjima francuska vlada, u Francuskoj ima status ‘pupille de la nation’. Doktorat odbranjen uz kvalifikaciju: Počasno, 1994. Titula majstora hata joge, Nju Delhi, 1979. Zahvalnica azilanata i izbeglica sa prostora bivše Jugoslavije 1993. Zahvalnica Sveslovenskog Kongresa, Prag, 1998. Povelja Mokranjčevih dana 2004. Zahvalnica Ministarstva za dijasporu, 2004. ‘Velika povelja za velika dela’, dobijena od odbora za istinu o Kosovu i Metohiji svih zavičajnih Udruženja Kosova i Metohije, 2007. Zahvalnica za izuzetan doprinos na učvršćivanju jedinstva i duhovne bliskosti srpskog i ruskog naroda 2008.“ 

Na izborima 2012. podržala je Pokret Dveri, a saradnja je trajala do novembra 2014. Tada joj se Pokret Dveri, nakon kritika koje je na njihov račun iznela u javnost, zahvalio „na višegodišnjoj saradnji u zajedničkoj borbi protiv Tadićeve, Dačićeve i Vučićeve vlasti“.

„Razumemo i podržavamo socijalnu revolucionarnost Mile Alečković koja je potrebna našem društvu, duboko uvereni da ćemo nastaviti zajedničku borbu protiv ove vlasti u jednoj ili više kolona. Ali, sebi više ne smemo dozvoliti nikakve međusobne obračune na opozicionoj patriotskoj sceni, a posebno ne javno prozivanje naših partnera u Patriotskom savezu. To odgovara jedino aktuelnoj vlasti.“ (Info služba Pokreta Dveri)

U martu 2017. Pokret „Otadžbina“ predstavio ju je kao svog predsedničkog kandidata, međutim ona se nije našla među kandidatima na predsedničkim izborima održanim 2. aprila te godine. Pokret „Otadžbina“, kako ističe, nastao je još 1999. 

„Pokret ‘Otadžbina’ sa Kosova i Metohije uputio je otvoreno pismo predsedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu u kojem tvrdi da ‘režim Aleksandra Vučića’ prijateljstvom sa Rusijom i susretima sa Putinom pred domaćom javnošću ‘prikriva kosovsku izdaju’. Sa ovakvim stavom se slaže i pokret istog imena iz Beograda – Otadžbina na čijem je čelu prof. dr Mila Alečković. Ona je podsetila da je pokret Otadžbina nastao još 1999. godine među srpskom dijasporom na svim kontinentima i na početku delovanja imao je humanitarni karakter. Od pre dve godine je ovaj pokret aktivno prisutan i na političkoj sceni u našoj zemlji. Kada je reč o komunikaciji sa ruskim predsednikom, Mila Alečković je objasnila da oni sa Vladimirom Putinom imaju lični kontakt.“ (Ktv.rs, 6. 9. 2018. godine)

U javnosti često iznosi stavove o virusu korona koje su sajtovi za proveru činjenica označili kao neistinite

Prema njenim rečima, „korona virus je globalni eksperiment za kontrolu stanovništva, a srpska vlast je uvela dodatne mere koje nisu postojale nigde u svetu i čija je svrha da zastraše građane, što je za posledicu imalo psihičko slabljenje imuniteta“.

Foto: Printscreen YouTube/N1