Prelazni rok

Kad sam video ko sve napušta Demokratsku stranku došlo mi bilo da za nju glasam. Počasni predsednik ode među prvima: zašto da budem isteran, kad mogu da vas napustim? Iz velečlanstva se ispisaše zvezde poput Snežane Malović, Jelene Trivan, pa ode i gorostasni Miki Rakić, od voljene stranke odmetnuo se i Slobodan Homen, za potonjim će, kao ždralovi za Putinim, odleteti svi kojima su na srcu đeneral Draža, Radoš Bajić i Nebojša Glogovac, dok će ostaci zaklanog DS-a morati da birače potraže među prezrenom partizanijom i njihovim crklim dabogda potomcima.

Danas vidim naslov „Vraćam se u politiku da sprečim osiromašenje“, kome je to dosta siromaškog života, Tadiću, razumem ga, koliko već dugo nije predsednik, ni države, ni stranke, a kod nas je politika najunosniji biznis. S druge strane, vidim da je bio u Minhenu, na konferenciji o bezbednosti. Niti znam kako je tamo ušao, niti ko mu je platio put, niti koga je tamo zastupao. Nadam se da je reč o samofinansiranju, tj. da nisam niukoliko financijski potpomogao ovo besmisleno putovanje, tim pre što je tamo bio naš premijer, kome je bezbednost i vokacija i sektor. Pustosvatu, međutim, putovanja i prijemi prijaju, iz inostranstva se uvek vraća sa novom nadom i sa novim sloganom, moje je, veli, poslanje da opoziciju sačuvam od jednoumlja! Ili: ja koji osam godina nisam imao alternativu sad ću biti alternativa svima: imamo lošu i vlast i opoziciju… Imaćemo NOPO II, samo bez Babuške.

Predsednik Nikolić obreo se službeno u Sočiju gde mu se v prisustvii izveštača „Politike“ otelo: „Ovde je hladnije nego u Londonu, ali je atmosfera toplija!“ Plači Britanijo, likuj izabrana pomajko. Ivica pak Dačić, koji step by step sustiže Vuka Draškovića po broju molitvenih doručaka u Vašingtonu, veli da su o Srbiji sve fruštuklije imale samo reči hvale. Fabrikant serbski g. Jovanović veli kako je vreme da nam svima krene. Lepo je videti mladog čoveka koji se u dobru nije uzneo, nego se seća nas koji nemamo nijednu fabriku. Tako je, fabrike radnicima, zemlju seljacima!

Endemska vrsta zvana DSS sama će se samcijata okušati u okrutnoj borbi za opstanak. Vladeta Janković, koga je produženi boravak u Vatikanu vozdigao iznad varljivoga blaga ovozemaljskog, veli na latinskome da čistotu Prorokove vizije neće uzmutiti grešna želja za učestvovanjem u vlasti. Vrsta je zahvalna kolegi različku koji joj je pomogao na prethodnim izborima, ali će na ove vanredne izići sa novim sloganom tj. sa novom biljkom (nakon prkosa i različka). Njihov kandidat za gradonačelnika biće verovatno, kak i vsegda, Aleksandar Popović: „Ako ništa drugo fotogeničniji sam od mojih konkurenata!“ – daje se pročitati sa njegovog nasmejanog lica koje odbija da imalo ostari dok ne proživi bar jedan gradonačelnički mandat.

Nisam se, nisam imao snage, udubio u vest o Rasimu Ljajiću, ali sam u magnovenju pročitao njegove vedre, ohrabrujuće i poletne reči da ćemo brzo formirati vladu. U kojoj će, pomolimo se svi za taj pravedni ishod, najumiljatijem agnecu Božijem pripasti zasluženo, visoko mesto. Dinkić se Mlađan oštri da sa najbližima iziđe sam na izbore. Ako i ushtedne da enormnu omiljenost u biračkom telu podeli sa nekom dragom i obećavajućom družinom, to mogu biti samo novoverci okupljeni oko putujućeg propovednika Borisa; ovoj nekad ekspertskoj stranci, odnedavno svetački posvećena dištriktima, radni naslov u izbornoj kampanji biće „Aut Tadić, aut nihil!“

Šta je još bilo? Kusturica za zakrvio sa Austro-Ugarskom, odnosno sa Mađarskom i Austrijom kao njenim pravnim naslednicama. Traži da se sudski proces protiv Gavrila Principa proglasi nevažećim, u protivnom neka se ne nadaju ove dve članice EU ni koncertu „Zabranjenog pušenja“, ni pozivu na neku od svečanosti koje priređuje na svome lenu. Milorad Dodik uveren je da iza nemira u Bosni stoji jedino dušmanski naum da se Republici Srpskoj naudi. Borac za srpsku porodicu te za prava poplašenih i ugroženih heteroseksualaca da polno opšte u blagoslovenom ozračju braka, a radi produženja loze, gospodin Obradović Mladen, biće ikona Srpske radikalne stranke na vanrednim izborima, veličanstvenoj proveri narodne volje glede vođenja ljubavi od koje se ne može očekivati porod.
&

Raskol u dojuče svemoćnoj partiji ne pada lako ni analitičarima, ma koliko potonji bili nepristrasni i nekoristoljubivi. Evo gledam gorku prognozu, da ne kažem dijagnozu ili presudu, g. Nikolić Milana: sad kad je ostala i bez Tadića boriće se Demokratska stranka da pređe cenzus.

A tek Tadića šta čeka? Staje na čelo gerile, predstoji mu pravi komesarski rad sa smušenim sledbenicima, borce mora klasno da osvesti i da ih privede umeću vojevanja protivu brojčano nadmoćnijeg okupatora. Kao u svoje vreme drug Tito. Mada je i čiča Draža bio gerilac! Prvi gerilac u porobljenoj Evropi. Tadić je za svog vakta učinio toliko dobra i Draži, i Homenu, i Kralju, i Knezu, i možda mu je pomisao na saradnju sa onim ko je najjači bliska i štaviše prijatna?