Otkako sam ja ministar, zatvoreno 56 ilegalnih domova

Ministar Vulin o borbi sa ilegalnim domovima za stare. (Tanjug, 29.10. 2016. godine)
“U proteklih 11 godina koliko postoje inspektori socijalne zaštite, u devet godina ukupno je pronađeno i zatvoreno 42 ilegalna doma za stare. Otkako sam ja ministar, u protekle dve godine pronašli smo i zatvorili 56 ilegalnih domova za stare”.
Nakon nedavnog požara u ilegalnom staračkom domu u Pančevu u kojem je život izgubilo troje ljudi, ministar Aleksandar Vulin istakao je posvećenost njegovog ministarstva u otkrivanju staračkih domova bez licence. Prema podacima koje je izneo, za dve godine njegovog ministrovanja zatvoreno je  više domova nego za prethodnih devet. Ako pogledamo listu zatvorenih domova po godinama, koja se može naći i na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, republički inspektori socijalne zaštite izdali su zabrane za: 
Jedan dom u 2004. godini. Jedan je zatvoren u 2007.godini, tri u 2008. godini, četrnaest u 2009. godini, osam u 2010. godini, tri u 2011. godini, jedan u 2012. godini, jedanaest u 2013. godini, dvadeset dva u 2014. godini,  sedamnaest u 2015. godini i devetnaest u 2016. godini ( na dan 1.11.2016. godini). 
*
Ilustracija: Istinomer/Jelena Šušnjar

Šest ilegalnih su po dva i tri puta na različitim lokacijama zatvarani i krivično procesuirani, navodi se u odgovoru Ministarstva za rad,  zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja upućenom Istinomeru.
Prosta matematika kaže da je zatvoreno 58  domova od 2014, dakle malo više nego što je ministar rekao. Problem je međutim u detalju – Aleksandar Vulin nije ministar rada od 1. januara 2014, već od 27. aprila te godine kada je formirana Vlada sa premijerom Vučićem. Ako se dakle vratimo na listu domova koja sadrži datume zabrane rada, onda vidimo da su do formiranja nove vlade u aprilu 2014, inspektori ministarstva  kojim je tada rukovodio Jovan Krkobabić (PUPS) stavili katanac na devet domova, a po dolasku Vulina još 13 ilegalnih smeštaja za stare je zatvoreno do kraja 2014. To znači da je od 2004. do Vulinovog ulaska u ministarstvo zatvoren 51 dom (a ne 42), a nakon toga do danas 49 domova, a ne 56 kako nas je ministar informisao. Nesporno je dakle da je u Vulinovom mandatu zatvoreno gotovo isto domova kao za devet godina i to je vredno naše pohvale. Ali nije zatvoreno više nego za devet godina ministrovanja njegovih prethodnika, kako je to ministar Vulin obavestio građane. Zbog manipulacije brojevima i “kićenja tuđim perjem”, Aleksandru Vulinu ocena neistina.  
Podvlačimo da poenta ovog isterivanja “maka na konac” nije u tome da pokažemo koji ministar je zatvorio više domova  jer ti brojevi, čak i da je tačno ovo što je Vulin rekao, bez šireg konteksta apsolutno ništa ne govore o pozicioniranju borbe protiv ilegalnih domova na agendi Ministarstva za rad. 
Zapitajmo se da li je moglo biti zatvoreno i više domova u protekle dve godine, 100 na primer? Pa nije, jer republička inspekcija ima samo osam inspektora koji treba da nadziru ustanove socijalne zaštite na prostoru Srbije, bez Vojvodine i grada Beograda kojima su to povereni poslovi. 
Podsećamo da su pre tačno godinu dana u požaru u jednom domu za stare u Mirjevu teške telesne povrede zadobile dve korisnice doma, i tada je ministar rekao da nema dovoljno inspektora, i da ne zna koliko tačno treba povećati njihov broj. 

Novosti, 1.9. 2016. godine
„Ja nisam zadovoljan brojem inspektora, potreban nam je značajno veći broj inspektora, ali sam zadovoljan brojem nadzora. Nikada u istoriji nije bio ovoliki broj redovnih i vanrednih kontrola, rekao je ministar Vulin povodom požara u domu u Mirjevu.”

Ovoga puta, nakon smrtnog ishoda u Pančevu, ministar čak ni ne govori o broju inspektora!? Ministru očito nije lako da objasni da je urađeno sve što je moglo biti urađeno, jer broj inspektora NIJE povećao, pa onda tačno osam dana nakon nesreće u ilegalnom domu u Pančevu, njegovo ministarstvo prvi put (podvlačimo prvi put) izdvaja 400 miliona dinara u svrhe ispravljanja nejednake dostupnosti usluga u lokalnim zajednicama (dnevni boravak za decu ometenu u razvoju, dnevni boravak za stare ili usluge gerontodomaćica). Ova ad hoc finansijska injekcija upućena nakon pogibije nekoliko staraca znači samo da Vlada nema ozbiljno sistemsko rešenja za ovaj narasli problem već reaguje po “potrebi”.

Da imamo ozbiljna, sistemska rešenja u primeni, ne bi ministar Vulin na pitanje zašto na tržištu imamo toliko ilegalnih domova za stare, zašto svako kome padne na pamet može da zatvori stare i nemoćne u dvosoban stan, bez lekara, protivpožarne zaštite, potrebne nege i uvažavanja osnovnih ljudskih prava i zašto građani na to pristaju – prebacio krivicu na sve druge – sem na ministarstvo!
Prema ministru Vulinu, kriva su deca i familija koja ostavljaju roditelje u takve domove a da prethodno nisu proverili da li dom ima licencu. Krivo je i pravosuđe koje ne procesuira dovoljno brzo i oštro vlasnike tih domova koji ohrabreni mlakim reakcijama pravosuđa otvaraju dom na drugoj adresi. Tačno je to, ali ministar Vulin zaboravlja da nije deo opšte kulture da znate da dom treba da ima licencu, i da tu istu informaciju treba da tražite baš na sajtu njegovog ministarstva ili pokrajinskog sekretarijata.
Isto tako je očito da je tražnja na tržištu usluga o starima daleko veća od ponude jer su staroj naciji kao što su građani Srbije starački domovi potrebni koliko i vrtići. Ponuda je nezadovoljavajuća jer je poslednjih godina otvoreno nedovoljno domova, a lokalne samouprave zbog nedostatka novca nisu u potpunosti razvile potrebne servise pomoći vremešnim sugrađanima. U izveštaju Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu za 2015. navodi se da u pojedinim područjima nema dovoljno kapaciteta za smeštaj starih, da postoje liste čekanja u gerontološkim centrima i da bi u nekim slučajevima pomoglo proširenje kapaciteta. Znači – izostala su sistemska rešenja sa stranje države! Stanovništvo je generalno siromašno i za 100 evra razlike u ceni prinuđeno je da ostavlja ostarele roditelje ili rođake na milost vlasnicima domova koji ne ispunjaju osnovne uslove, jer i nema novca za više. 
Podsećamo javnost i Vladu Srbije da je u poslednjih godinu dana, uz primere koje smo naveli, bilo više požara u državnim i privatnim ustanovama socijalne zaštite u kojima je nekoliko ljudi izgubilo život i zadobilo teške povrede. Recimo,  u oktobru 2016. smo imali požar u Domu za decu bez roditeljskog staranja na Voždovcu. Srećom niko nije nastradao. U maju ove godine je jedan štićenik Doma za decu i omladinu ometenu u razvoju u Veterniku nastradao takođe u požaru. Suma sumarum, ministru Vulinu je u nesrećama u institucijama koje su pod njegovom nadležnošću za šest meseci, prema onome što znamo, umrlo četvoro, a nekoliko puta više zadobilo teške povrede. 

Istinomer smatra da smo nakon serije  potresnih događaja i sa njima povezanih izjava ministra Vulina, došli u poziciju da nam više nije prioritet pozivanje na odgovornost za javno izgovorenu reč. A to je ono zbog čega mi prvenstveno postojimo.
Primorani smo da podsetimo one koji su na vlasti da su odgovorni ne samo za nastradale, nego da primenom i promenom sistemskih mera moraju što pre da počnu da rešavaju više nego tešku situaciju za desetine hiljada bolesnih, starih i obespravljenih, o kojima država treba da brine kroz sistem socijalne zaštite. I koji često nemaju nikoga drugog osim te države. I tu nikakva štednja u javnom sektoru i smanjenje deficita ne može biti izgovor za nedostatak suštinske brige. Kada se radi o životima starih, dece i uopšte ugroženih i ranjivih grupa – nema mesta kompromisu.