Nećemo u koaliciju sa SNS

GO LSV o izbornim i postizbornim koalicijama. (lsvns.rs, 3. mart 2016)
„Neće biti koalicija sa Srpskom naprednom strankom, Socijalističkom partijom Srbije, Jedinstvenom Srbijom, Demokratskom strankom Srbije, Dverima, Srpskom radikalnom strankom i drugim centralističkim i partijama desnice.“

Glavni odbor Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) 3. marta ove godine bio je kategoričan – zabranjene su koalicije sa nekoliko stranaka, među kojima i najveća vladajuća Srpska napredna stranka.

Tri i po meseca kasnije ligaši odlučili su da prihvate poziv Srpske napredne stranke za učešće u vlasti Novog Sada jer je kako su kazali ”činjenica da su u tom gradu neophodni krupni rezovi, veliki potezi, reorganizacije i infrasrukturni projekti”. LSV izgleda zaboravlja da u vlast ulazi upravo sa onima koji su za velike poteze i do sada imali priliku jer je SNS i do sada bio na čelu Novog Sada. 

”Važno je da u tome učestvujemo jer LSV ima ljude i znanje da doprinese razvoju grada, a program koji nam je predočen se u velikoj meri poklapa sa našim planom i prioritetima u razvoju Novog Sada”, stajalo je u saopštenju LSV.

Nešto manje od dva meseca pred izbore, LSV izašla je pred birače uz obećanje da neće sarađivati sa Srpskom naprednom strankom. Tada nisu govorili samo o republičkom, već o svim nivoima vlasti. Određeni broj glasača zaokružio je njihov broj na izbornoj listi i zbog čvrstog obećanja da neće biti saradnje sa Srpskom naprednom strankom. 

Zbog toga prvobitni stav Lige socijaldemokrata Vojvodine ocenjujemo kao nedosledan.

Za one glasače Lige, koji su glasali zbog jasno opozicionih poruka stranke, izjave kojima se danas pravda ovakav politički zaokret poput: “Nemamo pravo da odbijemo poziv za pomoć Novom Sadu”, ili ”Aktivno ćemo učestvovati u gradskoj vlasti kako bi maksimalno unapredili život građanki i građana”, sigurno ne mogu ublažiti osećaj da su prevareni i da su uludo bacili svoj glas. 

Nije čudno u Srbiji da ljuti protivnici postanu bliski saradnici, a da se oni koji su nekada bili glasno protiv Evropske unije, danas kunu u dobrobit te zajednice. Imajući to u vidu, nije nezamislivo da sarađuju oni koji se ne slažu čak ni oko suštinskog pitanja autonomije Vojvodine. Nije nezamislivo, a nije ni moralno.

I zaista ovakve postizborne koalicije, ma čime se pravdale, u velikoj meri počinju da obesmišljavaju sam institut političkih stranaka, pa čak i smisao održavanja  demokratskih izbora.