Najmanje 40 preduzeća dobiće strateškog partnera

Premijer o strateškim partnerima za velika preduzeća. (B92, 13. 8. 2014. godine)
Mi smo sigurni da za 40 od 156 preduzeća može da se nađe strateški partner.“
Premijer Srbije izjavio je u avgustu prošle godine, posle sastanka s predstavnicima Saveza samostalnih sindikata Srbije, da je Vlada Srbije “sigurna da za 40 od 156 preduzeća može da se nađe strateški partner”.

B92, 13. 8. 2014. godine
“Svi bismo bili zadovoljni da za jedan broj zaista nađemo rešenje i to iz različitih privrednih sektora – građevinskog, metalskog, Azotare, MSK Kikinda, PKB-a, PIK Bečeja do kompanija kao što su 14. oktobar, Petoletka i Fabrike vagona, gde smo već uložili 60 miliona dinara”, rekao je Vučić.

Ipak, nakon više od godinu dana, ni za jedno preduzeće u restrukturiranju nije pronađeno rešenje, a premijer sa vidno manje optimizma najavljuje nova rešenja za te “ekonomske mrtvace”, kako ih je nazvao.

Konferencije za medije, 24. 8. 2015. godine
“Za neka preduzeća će postojati rešenja, a za neka ne znam šta bih rekao. Ta bolest dugo traje, štitili smo ih zbog velikog broja radnika”.

Godinu dana kasnije broj strateških preduzeća smanjen je sa 40 na 17. Država još od 2002. godine od poverilaca štiti 97 preduzeća koja zapošljavaju oko 40.000 radnika, a od kojih upravo država najviše potražuje. Ustavni sud Srbije je u novembru 2013. godine doneo rešenje o neustavnosti takve odredbe Zakona o privatizaciji, pa je sredinom 2014. zaštita poverilaca oročena do kraja maja ove godine. Kada je i taj rok istekao, Vlada Srbije odlučila je da zaštitu od poverilaca produži za 17 preduzeća sa spiska. To su: FAM, FAP, Petrohemija, PKB, PEU Resavica, Jumko, Trajal, Galenika,Politika a.d, Ikarbus, RTB Bor, Kablovi Jagodina, Prva petoletka, PPT-TMO, PPT Servoupravljači, PPT Kočna tehnika i PPT Zaptivke.

Zoran Mihajlović iz Saveza samostalnih sindikata Srbije izražava sumnju da će i u ovih 17 preduzeća biti pokrenuta proizvodnja.

„Nismo verovali ni u prošlogodišnje najave premijera Vučića o nalaženju strateških partnera za 40 preduzeća, pa ne verujemo ni u najnovija, jer živimo u zemlji obećanja. Da se problem rešavao pre 10 godina, kada su ta preduzeća bila u daleko boljem stanju, stvari bi bile drugačije. Sada su se dugovi nagomilali, oprema zastarela, pa nema ni interesovanja za kupovinu. Mislim da je plan Vlade Srbije neozbiljan. I ovo produžavanje zaštite za 17 strateških preduzeća samo je gubljenje vremena. Da je vlast odmah presekla, verovatno bi rizikovali izbijanje socijalnih nemira. Ovako je do sada uz socijalni program otišlo nekoliko hiljada radnika, a isto toliko će do kraja godine ostati bez posla. Ista sudbina u maju naredne godine čeka i radnike ovih 17 preduzeća”, kaže Mihajlović za Istinomer.

Već nakon neuspele prodaje “Železare Smederevo” američkoj kompaniji “Esmark”, prvobitni plan Vlade Srbije o partnerima za 40 preduzeća delovao je previše optimistično. Više puta je najavljivano da će švedski SISU preuzeti FAP iz Priboja, da ima zainteresovanih za PKB, Jumko… Do sada je, međutim, privatizovan samo kombinat “Aleksa Šantić”.

U maju ove godine, ministar privrede Željko Sertić podsetio je da privatizaciju čeka 526 preduzeća.

N1, 25. 5. 2015. godine
“Treba nam još neko vreme da se za sva ta preduzeća spremi sve što je potrebno zakonski, ali ne tražimo neogranično, tražimo do 31. oktobra zaštitu 40 preduzeća koja će nakon tog roka biti ili prodata, naći će se strateški partner ili će otići u stečaj, bankrotstvo, likvidaciju, rekao je Sertić. Ministar je kazao da od 2009. godine u našoj zemlji nije obavljena nijedna privatizacija, a politika koja je vođena zasnivala sa na plaćaju iz budžeta svakoga ko najavi štrajk.

Prema analizi nedeljnika NIN, male su šanse da će se do maja 2016, do kada je 17 firmi zaštićeno od potraživanja poverilaca pojaviti strateški partner, a prema finansijskim izveštajima za 2013. godinu ukupni gubici u 12 firmi sa tog spiska veći su od njihovog kapitala. Ekonomista Ljubodrag Savić ističe:

NIN, 3. 9. 2015. godine
“Vlast nije spremna da plati političku cenu odluke da ugasi nekadašnje nosioce razvoja, koji su bolesnici srpske privrede. Istina je da im se decenijama dosipaju pare iz budžeta da bi radnici mogli da prime plate, pri čemu mnoge obaveze nisu plaćene.”

Inače, za preduzeća u restrukturiranju iz državnog budžeta godišnje se izdvaja oko 750 miliona evra. Za više od 12 godina poreski obveznici su za održavanje ovih preduzeća izdvojili više od devet milijardi evra. Zbog takve situacije trpeli su i mnogi dobavljači, koji su zbog nemogućnosti da naplate svoja potraživanja morali da zatvore firme. Prema navodima u medija, među velikim poveriocima gubitaša našle su se i banke kojima se za kredite duguje više od 85 milijardi dinara.

Istinomer je pokušao da u kabinetu predsednika Vlade Srbije sazna na osnovu kojih podataka je premijer Vučić prošle godine tvrdio da će 40 preduzeća dobiti strateškog partnera, ali odgovor, kao mnogo puta do sada, nismo dobili.

Budući da ni nakon više od godinu dana nijedan strateški partner nije preuzeo neko od preduzeća u restrukturiranju, obećanje premijera Srbije ocenjujemo kao neispunjeno.