Kako do čiste vode za piće?

Raspisivanje tendera „za usluge prečišćavanja vode“ u Zrenjaninu najnoviji je pokušaj rešavanja problema koji već deset godina postoji u ovom gradu.

Voda

Predviđeno je da početak isporuka pitke vode mora da počne za maksimalno osam meseci od dana potpisivanja ugovora, a da svi troškovi, koji proizlaze iz procesa usaglašavanja parametara kvaliteta pijaće vode srpskog sa evropskim zakonodavstvom, padaju na teret ponuđača i isti su za sve vreme trajanja ugovora. Kako tvrde nadležni, Zrenjaninci će čistu vodu piti u 2015. godini.

Fizicko hemijska heatmap

Mapa: Mesta u Srbiji sa fizičko-hemijskom neispravnošću vode

Više mesta u Srbiji ima problem sa pijaćom vodom. U nekima je to zbog fizičko-hemijske, a u drugim zbog mikrobiološke neispravnosti (Podaci na osnovu kojih su urađene mape odnose se na 2013. godinu, a istraživanje je uradio Institut za javno zdravlje Srbije “Batut”). U mnogima je problem i jedno i drugo.

Mikrobioloska neispravnost

Mapa: Mesta u Srbiji sa mikrobiološkom neispravnošću vode

U Užicu, gde je poslednjih meseci voda bila zabranjena za piće u dva navrata – krajem 2013. i u leto ove godine – čak je procenat mikrobiološke zagađenosti, od 6,4 odsto, mnogo manji nego drugde u Srbiji. Kako u Institutu “Batut” objašnjavaju za Istinomer, voda za piće iz užičkog vodovoda bila je zabranjena za upotrebu iz preventivnih razloga.

“Naime, uzrok zabrane vode bila je pojava cijanobakterija, koje zapravo po svojoj prirodi nisu bakterije, već modrozelene alge, te ne spadaju u mikrobiološke uzroke neispravnosti, već u hidrobiološke uzroke neispravnosti. Alge same po sebi ne moraju biti štetne po zdravlje, već može biti štetno prisustvo toksina koje one mogu da produkuju, u zavisnosti od vrste. Laboratorijsko ispitivanje pokazalo je njihovo odsustvo. Dakle, procenat mikrobiološke neispravnosti za užički vodovod bio je u 2013. godini 6,4 odsto i on ne obuhvata hidrobiološke parametre.”

I u Inđiji voda je ovog leta zabranjena za korišćenje: najpre za piće, a kasnije i za kuvanje. U ovom gradu krajem 2008. godine je otvorena fabrika za preradu vode, koja je, prema najavama, trebalo da u narednom periodu obezbedi čistu vodu.

“Zajednička investicija Srbije i Evropske unije, postrojenje za preradu vode za piće vredno 7,6 miliona evra, pustili su u rad Božidar Đelić, potpredsednik Vlade Srbije, Goran Ješić, predsednik Opštine Inđija i šef delegacije Evropske komisije u Srbiji Žozep Ljoveras. Fabrika vode kapaciteta 125 litara u sekundi zadovoljiće potrebe Inđije u narednih 25 godina.”
Blic, 17. 12. 2008. godine

Ubrzo se pokazalo drugačije.

“Već sledećeg leta, međutim, fabrika nije radila jer je za ispiranje njenih filtera, analize i merenja potrebno 95.000 kubika vode…Da bi predupredili nestašicu vode u letnjem periodu i stvorili uslove za normalan rad fabrike, u Inđiji planiraju da buše četiri nova bunara i izgrade još jedan rezervoar za vodu.”
Blic, 5. 1. 2011. godine

Zvaničnici opštine sada najavljuju da bi servisiranje fabrike vode trebalo da počne uskoro, ali da će za radove trebati najmanje mesec dana.

U mnogim delovima Srbije, ali i u regionu, velike padavine i poplave prethodnog proleća i ovih septembarskih dana, izazivaju probleme sa pijaćom vodom.

Uloga građana, medija i obrazovanja

Na državi i lokalnim samoupravama je puno posla, kako bi u Srbiji, koja se do skoro hvalila obiljem dobre vode, građani ponovo imali pristup jednom od vitalnih resursa.

U tome je bitna uloga pristupa informacijama, ali i edukaciji.

Voda

Pravo na vodu i higijensku zaštitu i pravo slobode izražavanja međusobno su blisko povezani, saopštila je nedavno specijalni izvestilac Ujedinjenih nacija Katarina d’Albukerk. Narušavanje prava na pristup čistoj vodi i higijenskim uslovima života često se dešavaju upravo tamo gde građani nisu konsultovani u procesu donošenja odluka i nemaju pristup informacijama o onome što je bitno za njihove živote. Građani Zrenjanina nastojali su, kroz više organizovanih protesta, da skrenu pažnju na problem ovog grada sa vodom i izvrše pritisak da se on efikasnije reši.

Institut “Batut”, koji sprovodi redovna istraživanja o kvalitetu pijaće vode, ističući u izveštaju za 2013. mere koje bi se mogle sprovesti da se situacija sa pijaćom vodom u zemlji popravi, osim praktičnih poteza države i nadležnih institucija, navode i da bi bilo dobro da se pojedini programi značajni za zaštitu, promociju i unapređenje zdravlja uvedu u redovne obrazovne programe –  ali bez ocenjivanja.