Bitka za Radomira

Savetnik predsednika Republike Oliver Antić vinuo se bez dikinog znanja (rekao je da Nikolića zove „dika“ jer ga smatra dikom srpstva i čitavog našeg govornog i klimatskog područja) do kelije Radomira Markovića i doveo time hiljade robijaša u neravnopravan položaj: potonji jeste podneo molbu za pomilovanje, ali ko zna koliko još osuđenika moli to isto, a bivši dekan Pravnog fakulteta počastvovao je vizitom samo personu priblizhennuiu k imperatoru Miloševiću.

Drugo, i sam g. Marković mora da je i ranije sročio koju molbu za pomilovanje, ali za nju jedva da smo i znali, odgovoreno mu je sa „sedi di si, ni za di si – nisi“ (mada jesi), sad se pak javno testira predsednikovo milosrđe.

Proneo se bio glas da molilac preti, Srbija će biti na kolenima ako on potegne petnaest tajnih dosijea pohranjenih na tajnome mestu ili na tajnim mestima. Ne čuvaj nikad sva jaja u istoj korpi, ali je g. Marković to sve gospodski i rodoljubački opovrgao, nikad ne bi Srbiju bacao na kolena, dapače, dao bi za Srbiju život, ali nema eto prilike. Nisam znao ni kako se zove bračna družica osuđenikova, Ivančica, ni da ima Radomire svaju u Švajcarskoj, sad čujem da su tajni spisi u toj zemlji sefova, šifara i zaveta bankara na večnu vernost ulagaču koje god vere bio i kakvog god porekla bio njegov ulog. Vesna Pešić upitala se nije li možda Rusija poželela da Radomir bude pomilovan. Braća to nisu morala ni tražiti od Nikolića. Ako su samo nagovestila da bi im to bilo simpatično, naše je da i neizgovorenu želju ako ikako možemo ispunimo. Ali ko će znati o čemu sve naš predsednik razgovara sa svojim domaćinima: možda je izribao on njih što pružaju utočište građanima Srbije koje vija naše pravosuđe. Kako bi vama palo da Tolokonjikova, daleko bilo, ali na primer utekne iz Sibira i nekako se domogne Srbije, pa mi da je ovde zbrinemo i štaviše dvorimo! Bilo kako bilo, o pravednom zahtevu Miloševićevog i Koštuničinog omiljenog policajca da iziđe i on na slobodu zlatnu izjasnio se ministar pravde. Nije rad da se to desi za ovaj sada 29. novembar. I Vlada kao da nije oduševljena idejom, predsednik pak Nikolić koristi i ovu priliku da nas podseti na vlastitu nepogrešivost: „Nisam nikad pogrešio, pa neću ni sada!“ Ovo zar nije varijacija na ono iz Svetog pisma, što slušamo na pogrebu, kako čujem, onako sudim, i sud je moj pravedan… Dakle: šta god bude Dika odlučio biće pravedno!

Čovek koji nije nikad pogrešio! Stavio se bio na raspolaganje najmlađem doktoru nauka u SFRJ, pa se divio dekanu fakulteta koji je vunderkinda zaposlio pošto je prethodno najurio s posla nepoćudne iskusne profesore. Biću prijatno iznenađen ako se Nepogrešivi bude oglušio o sugestije svog savetnika, intelektualca prema kome gaji predsednik dirljivo i prostodušno poštovanje, premda odnedavno i sam školovan. Olija kao pustolovnog naučnika – naša verzija Fausta? –  privlači sve što je tajno: od sefa druga Tita do dosijea koje Ivančica i njena seka drže na odveć skrovitom mestu.

Aleksandar Vulin sam se demobilisao, sam se bio i mobilisao, navalio da u crnoj uniformi pohodi lažnu državu Kosovo, pa smo ga Tači i ja svak na svoj način ukorili. Uglavnom je paramiljitar-poligonka oprana i prekrivena lavandom: ministar bez portfelja ponovo će je obući kad Srbija iz tri dela još jedared bude cela. Ali nije bivši julovac samo uniformom privukao pažnju, rešen je, reče, najveći strah Srbije, da će Mitrovicom upravljati Albanac: čovek kad to pročita mora o nesuđenom gradonačelniku misliti kao o troglavoj aždaji ili kao o Minotauru.

Dok smo kod raspirivanja da pomenemo i hrvatskog nogometaša koji je sa publikom evocirao uspomene na ustaše, Nebojša pak Glogovac igrao je Dražu Mihajlovića toliko dobro da je na osnovu svoju uloge – uz pomoć naravno reditelja Bajića, miljenika kako ono rekosmo Sudbine, Crkve, Države i RTS-a – i dedovskih legendi iz Hercegovine došao do prave istine o prvom gerilcu u porobljenoj Evropi, i sad svoje prosvetljenje nudi svakome ko želi da ga obznani, oboži i umnoži; megarodoljub Siniša Mihajlović treniraće „Sampdoriju“ čiji igrači neće morati da pevaju „Bože pravde“, Vukovar ipak nije dobio status izuzetnog pijetetli grada gde mrska kirilična pismena ima zanavek da iščeznu, predsednik Josipović kazao je da ćirilica nije simbol zločina. Uh, kakve su ove naše države gde smo mi muzičari još i najrazumniji!

Na redu je rubrika „gde su, šta rade?“. Gorostasni Raka iz SPS-a, nasmejan kao da je usvojio poklič Miroslava Ilić „sbej se, sbej, uvek se sbej“, prešao je u SNS: reci mi koja je stranka najjača, i ja ću stati na njenu stranu. Da! Tadić Boris nam se zaposlio. Kao osobi bez stalne adrese i bez stalnog zaposlenja u trag je mogao da mu uđe samo „Telenor“ koji ga je pratio preko satelita i putem SMS-a poslao mu blagovest: od nekoliko hiljada nezaposlenih i odbačenih umova širom Evrope u najuži tj. konačni izbor za savetnika ušli ste vi i još dva pametnjakovića! Upoznaćete ih na jednoj od dveju kratkih i prijatnih sednica koje ćete jedino i imati tokom godine: „Najvažnije je da sam odsad pa do penzije ili do, ne daj Bože, propasti „Telenora“ finansijski nezavisan. Telekomunikacije su moja davnašnja strast. Još kad sam konkurisao za svetioničara u Dalmaciji, a nisam primljen zato što nisam bodul i što moj otac i did nisu bili svetioničari, naginjao sam ovom sektoru: svetionik je preteča bežične telekomunikacije!“

Šta je još bilo?

Danima mi je teško, ali mislio sam da je to moja lična stvar i moja lična muka, sad vidim da je zapravo Beogradu teško, pa je u privremenu upravu grada kooptiran inžinjer za vanredne situacije Čović, kao god i Vesić: Sloba je puštajući u svečani pogon danas zapišanu stanicu podzemne železnice kod Vuka rekao „ovako treba da izgleda železnica u Srbiji“. Angažovanje slavnih zvezdaša možda znači da će Beograd uskoro postati kao naš najtrofejniji fudbalski klub.

Pažnju mi sad privuče naslov da je Angela Merkel kazala „Danke, Mlađa!“, ne pitaj šta Nemačka može da učini za tebe, nego šta ti možeš da učiniš za Nemačku. Čime li je naš od milja zvani Del Boj zadužio ovu veliku silu? Čestitao je gospoji Merkel pobedu na izborima – dobro čini i dobru se nadaj. Predsednik Nikolić primio je majku Natašu koja se sa mužem Robertom bori za starateljstvo nad troipogodišnjom Reom. Mati je s ditetom uz skute pobigla iz Hrvatske i predsednik će pomoći, premda ne znam tačno kako, da mala odrasta izvan Hrvatske i izvan EU. Plemenitost ne zna za granice. Isto bi tako naš vladar postupio i da je naša građanka bila udata za Rusa u Rusiji, i da nije Srpkinja, da je Romkinja ili Albanka, predsednik bi joj isto tako srčano držao stranu. U Srbiju stiže slavni heteroseksualac Stros Kan sa heteroseksualnim savetima za našu vladu. Spremačice će nekoliko dana biti u Sigurnoj kući, a gosta će volonterski posluživati dva samouka kamerdinera iz Dveri: koliko god im odurni bili homoseksualci, ipak im je stalo i da naše sestre ne budu dovedene vo iskušenie.