Jahting patriotizam

Odluka Željka Mitrovića, inače loše srpske kopije Ruperta Mardoka, da zabrani emitovanje hrvatske muzike kao i filmova i reklama sa istom etiketom susedne zemlje na svih svojih pet televizija u regionu malo koga je mogla da ostavi ravnodušnim. Toj revanšističkoj odluci – u to ne bi trebalo sumnjati – teško da se radovao i on. Jer, Mitrović je biznismen koji bi o dinaru, pa i kuni, trebalo da vodi računa. Dinari su pase, kune su fuj. Evri su in. Šta bi na to rekla Željkova ideološka majka, udova počivšeg Slobodana, Mira penzionerka Milošević?

Izgovor za skidanje hrvatskih proizvoda sa Mitrovićevih televizijskih kanala bilo je navodno zataškavanje napada na srpske turiste na hrvatskom primorju a u čemu su prednjačili ovdašnji mediji. Ne u tuči sopstvenih građana, nego u zataškavanju. Koje je zataškavanje demantovano iz ružičaste kompanije pre nego što je i izrečeno. Krucijalno je ono što nije zataškano a sve u pustoj želji da zaštiti srpski narod od najezde hrvatskog vandalizma Mitrović uvodi radikalne sankcije hrvatskom majonezu. Kupujte domaće. Ako reklame za „ožujsko“ nema na „Pinku“, „žuja“ i ne postoji.

Da Željko više vodi računa o evru nego o dinaru, kuni i istamburanim turistima made in Serbia govori farsična priča nevešto skrivena iza zavese skrojene od lažnog patriotizma. Vlasniku više od jedne televizije hrvatske vlasti konfiskovale su prošle godine jahtu i sada bi da je na licitaciji prodaju. U tim vodama krije se puž golać, Mitrović bi da povrati luksuznu ploveću kuću i da na njoj humanistički udomi premlaćenu srpsku turističku nejač.

Po svetu su se razleteli advokati koji bi i u Strazburu trebalo da dokazuju da su Hrvati, osim što su nasilnici spram srpskih gostiju na hrvatskom pesku, i otimači Mitrovićevog plutajućeg blaga. Za koje on ne plaća lizing. To poslednje ne piše u opisu posla Željkovih fiškala ali piše u papirima hrvatskih organa gonjenja o čemu javljaju mediji koji ne zabranjuju proizvode hrvatskog gazdinstva. Zagrebom se odavno šuška da je lađa otplovila iz Mitrovićevih teritorijalnih voda zbog neplaćenih lizing-rata. Proverite, Zagreb ima isti pozivni.

Ovdašnji zakon Mitrovića ne obavezuje dovoljno, kažu u Radiodifuznoj agenciji, ali se iz novinarskih udruženja čuje da se Mitrović ogrešio o zakon čim je zabranio hrvatske produkte jer je time narušio pravo stranih pravnih lica da se medijski oglašavaju pod istim uslovima kao i domicijalni komitenti. U dvadesetominutnom prilogu u centralnoj informativnoj emisiji na matičnoj televiziji vitez od kormila objasnio je prirodu svoje odluke. Priroda je neprirodna. Zapravo, iza nje stoji žal za usidrenim luksuzom kojem bi Željko ponovo da bude kormilar na pramcu.

Mitrovićevo viteško spasavanje srpstva u Dalamaciji preko katarke nije obmanulo srpsku patriotsku javnost. Bar ne onu koja nije gadljiva na „bajadere“ i „kiki“ karamele. Shvaćeno je da se bivši vlasnik povećeg čamca ponovo zapleo u kučinu poput one kada je tvrdio da ga je trovalo pola familije. Pa i pašenog. Promaja duva odasvud, ponajviše kroz šuplja brodska jedra. Rupa traži zakrpu. Tražite od izabranog lekara recept za varenje takvih priča. Da probamo sa „negrom“ u kombinaciji sa „bronhijem“. Smeđa karamela prošarana belim u kombinaciji sa odžačarem grla i – lakše se diše.