Zakon o informisanju – kriza vladajuće većine

„Novi zakon o informisanju treba da uvede evropske standarde tako što će svaki medij imati ogromnu slobodu u informisanju i ta sloboda će im biti zagarantova, što je i sada slučaj“

Usvojeni Predlog o izmenama i dopunama Zakona o informisanju, podnela je stranka G17 plus, tako da sve kritike na „nedemokratičnost, antievropski akt i revanšizam prema medijima“ idu na račun njenog predsednika Mlađana Dinkića, a mnogi smatraju da je to bio način da se Dinkić obračuna sa pojedinim medijima, protiv kojih često vodi i sudske parnice. Najviše se zamera na antievropskom duhu zakona, uvođenju drakonskih kazni za poslovanje medija i ugrožavanju slobode javne reči i u tome se slažu skoro svi kritičari predloga zakona, među kojima su skoro sve opozicione partije i pojedine partije na vlasti, medijska i novinarska udruženja, ali i predstavnici evropskih i međunarodnih organizacija u Srbiji. Predlog izmene zakona izazvao je i veliku polemiku unutar same Vlade. Poslanici Jedinstvene Srbije (JS) i njihov predsednik Dragan Marković Palma, jasno su stavili do znanja da su protiv predloga i glasali su protiv zakona, tokom izglasavanja 31. avgusta.  

„Neprihvatljivo je ograničavanje slobode medija i ograničavanje istraživačkog novinarstva. Političari i novinari nisu u identičnom položaju, jer se u sporu između te dve strane, političari mogu pozvati na imunitet za razliku od novinara, koji nemaju tu vrstu privilegije“

On je naveo da su predlogom novog zakona predviđene „milionske kazne za medije“, a da se iste takve kazne ne mogu primeniti i na političare. Socijalistička partija Srbije (SPS) je bila uzdržana tokom glasanja u parlamentu, kao što su to bili i ministri SPS tokom glasanja o predlogu na sednici Vlade u julu. Lider SPS Ivica Dačić je naglasio da socijalisti ne žele da budu izloženi optužbama da rade ono što su radili u prošlosti, jer je opozicija u vreme vladavine Slobodana Miloševića optuživala SPS za gušenje slobode medija. „Mi ne želimo da nešto za šta smo bili optuživani u prošlosti pre 2002. godine, neko sada ponovo pripisuje SPS„, ocenio je Dačić. Poslanici Partije ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS), stvarali su možda i najveću zabunu u redovima Vlade. Nikada se jasno nisu izjasnili da li su protiv ili za zakon, iako su glasali za zakon. „Izvršene su neke korekcije zakona o informisanju, što daje mogućnost ljudima da se izjasne drugačije, zato smo ostavili našim poslanicima da odluče kako će glasati„, saopštio je pre glasanja poslanik PUPS Konstantin Arsenović. Liberalno demokratska partija (LDP) je u početku zauzela tvrd stav protiv zakona, a član predsedništva LDP Zoran Ostojić je tvrdio da će ta stranka ostati dosledna u svom stavu. Ipak LDP je tokom avgusta održao sastanke sa predstavnicima Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) i Udruženja novinara Srbije (UNS), nakon čega je promenjen stav partije. Iako LDP nije postigao dogovor sa UNS, svi poslanici LDP osim Vesne Pešić i Žarka Koraća, glasali su za zakon. Punu podršku zakonu dali su G17 plus i Demokratska stranka, dok je opozicija izuzev LDP bila jedinstvena po pitanju uskraćivanja podrške zakonu. Šef poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Aligrudić je naglasio da „poslanici opozicije imaju obavezu da budu prisutni i da daju kvorum u danu za glasanje i na taj način spreče usvajanje tog predloga“ i dodao da opozicija ne sme propustiti šansu „da obori taj predlog“. On je ponovio stav DSS da je Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o javnom informisanju antievropski, a posledica njegove primene bi bila zatvaranje medija. „Ovaj zakon, po stupanju na snagu, počistio bi medijsku scenu Srbije„, ocenio je Aligrudić, a sa njegovim stavom slažu se i poslanici Nove Srbije koji će takođe glasati protiv zakona. Poslanici Ljajićeve Sandžačke demokratske partije (SDP) saglasni su da predloženi zakon nije kvalitetan i da je su potrebne velike izmene, ali su ipak glasali za zakon. „Najbolje bi bilo, pošto se G17 već dogovorio sa DS i LDP o setu medijskih zakona, da se do glasanja taj Zakon povuče i da se u septembru uputi nova verzija koja će biti deo dogovorenog paketa medijskih zakona„, naveo je potpredsednik SDP Meho Omerović. Predlog Zakona o informisanju ipak je doveo do jedinstvenog stava Srpske radikalne stranke i Srpske napredne stranke, koji dele mišljenje da je zakon . „SNS smatra da je dogovor DS, G17 plus i LDP jasno pokazuje da se država nalazi u potpunom rasulu jer nije u stanju da obezbedi većinu za svoje zakone, vlast nije u stanju da obezbedi funkcionisanje bilo koje institucije u zemlji„, rekao je Vučić. Predlogu zakona su se jasno suprotstavili i UNS i NUNS. Predsednica UNS Ljiljana Smajlović je ocenila da je zakon u potpunosti neprimenjiv i dodala da je „predlog zakona neodrživ i da je zato Mlađan Dinkić počeo da ga brani nedopustivim metodama“ Njeno mišljenje deli i profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski, koji je objasnio da predlog Zakona o infomisanju nije usklađen s Ustavom Srbije i članovima 1, 2 i 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima. „Neki očigledno žele da stvore takvu medijsku situaciju u kojoj niko neće da čačka po njihovoj institucionalnoj odgovornosti. Ovo je najozbiljniji trenutak u medijskoj sferi Srbije posle 5. oktobra 2000. godine„, naveo je Veljanovski. Predsednica NUNS Nadežda Gaće je podsetila Vladu Srbije i Ministarstvo za kulturu na obećanje da će pomoći medijima u prevazilaženju posledica ekonomske krize i upozorila da bi gašenje medija usled ekonomske krize ili političkih pritisaka dovelo do nesagledivih posledica jer su slobodni i odgovorni mediji preduslov razvoja demokratskog društva. Ona je zatražila da se donese i celokupni set medijskih zakona, koji bi garantovao uređenje medijske sfere. Medijska organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO) izrazila je zabrinutost zbog izmena i dopuna Zakona o javnom informisanju u Srbiji. U saopštenju SEEMO navodi da je zabrinut „što srpska Vlada podržava zakon koji potencijalno može zaustaviti demokratski razvoj zemlje„. I predstavnici evropskih i međunarodnih organizacija nisu krili svoje nezadovoljstvo predlogom Zakona o informisanju, među kojima je prvi reagovao izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin koji je naglasio da bi predlog zakon dodatno da zakomplikuje „već dosta složenu“ situaciju u Srbiji na njenom putu ka Evropskoj uniji. Jedino i dalje Dinkić svesrdno brani predlog zakona. On je rekao da će nov zakon sprečiti nelojalnu konkurenciju na medijskom tržištu, koja nastaje kada „pojedni mediji priče zasnivaju na lažima…, a da će za opravdanu kritiku uvek biti mesta„. I sada se postavlja pitanje, da li novi zakon ima za cilj da razdvoji istinu od laži, argumentovano analiziranje od paušalnih i dirigovanih ocena, ili ima za cilj da uguši pravo na slobodnu reč i misao, a da pojedinima omogući i skupljanje lakih političkih poena i pranje biografija.