Nema slobodnih izbora bez obaveštenih građana

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić bio je uvodni govornik na konferenciji "Medijske slobode i bezbednost novinara u Srbiji - šta je sledeći korak?". Majić je u svom izlaganju govorio na temu "Vladavina prava u oblasti slobode medija", gde je uporedio profesije sudija i novinara.

„…Obe profesije su tu da budu brana
samovolji, svemoći i nedodirljivosti vlasti, i nekakva zaštita građana od
ovakve potencijalne ili stvarne samovolje. Obe profesije ostvaruju svoju funkciju
isključivo ako teže istini, ako teže otkrivanju onoga što se trudi da ostane
skriveno, teže zaštiti slabijeg. I, naposletku, obe profesije na gotovo jednak
način ispaštaju zbog ovakvog angažmana, ako ga ostvaruju. 


Progonjeni su
novinari, koji su slobodni, jednako kao što bivaju progonjene sudije koje se
trude da budu nezavisne. To je, nekako, u opisu oba zanimanja. Pokušavao sam,
razmišljajući o ovome što ću danas reći, da nađem nekakve optimističnije reči,
a opet mi pomažu prethodnici koji su našli dosta toga pozitivnog u nekakvim
našim zakonskim rešenjima, u nekakvom liderstvu, u tome da smo i tu bolji od
drugih… 


Ja ipak teško mogu naći optimizma u onome što ću reći. Oba centralna
pojma našeg današnjeg razgovora, i vladavina prava i sloboda medija, možda se i najnegativnije
kotiraju u izveštajima relevantnih institucija na našem putu ka EU, i mislim da
to nije bez razloga. 


Oba ova pojma su više nego povezana. Teško ćete naći državu
u kojoj ne funkcioniše vladavina prava, a u kojoj postoje slobodni mediji,
jednako kao što ćete teško naći obrnutu situaciju – u kojoj mediji nisu slobodni,
a vladavina prava funkcioniše. 


U tom
smislu, ja bih voleo da vas podstaknem da danas više govorimo o suštini, a ne o
formi. Mi smo poznati po tome da prečesto poverujemo da je dovoljno doneti
nekakav zakonodavni okvir, predvideti slobode, ustanoviti nezavisnost,
dedinisati Ustavom podelu vlasti, i da nas to svrstava u red demokratskih
civilizovanih država. 


Ja bih voleo da danas više govorimo o tome kako se ti
instituti ostvaruju zaista u praksi, da li zaista imamo vladavinu prava u ovoj
oblasti, da li zaista imamo slobodne medije, da li zaista imamo slobodnu reč i
zaštitu onoga koji tu reč izgovara, pre nego kako je to formulisano u dokumentima.
Takođe bih vas pozvao da ne zaboravimo – što često govorim i svojim kolegama –
da nezavisnost sudija, jednako kao i sloboda medija, nisu ustanovljeni zbog
sudija ili novinara.

*
Foto: Istinomer

Sloboda medija, i moj interes za nju kao građanina,
ustanovljen je zbog mene, ne zbog vas, jednako kao što je nezavisnost sudija
ustanovljena zbog vas, a ne zbog mene. U tom smislu, vladavina prava u ovoj
oblasti se ne bi smela svesti na zahtev da novinare niko ne napada, mada vidimo
iz poslednjih primera da je neophodno svakodnevno govoriti i o tome, već i o tome
koliko sami doprinosimo vladavini prava u svojoj oblasti, ne zaboravljajući da
je, primera radi, cenzura zabranjena Ustavom, samim tim i autocenzura. 


I
pitanje je koliko zaista i sami opravdavamo i takve odredbe pozivajući se na
vladavinu prava. Pravo građanina na informisanje je zagarantovano Ustavom i
svim relevantnim zakonima. Da li ga zaista ostvarujemo? Da li se kao građanin
danas, pa i na servisu koji uredno plaćam, kao i većina vas, mogu informisati o
onome šta se u državi dešava, i doneti svoj sud nakon toga na pravi način? 


Da
li je to zaista stanje, i da li smo i sami i u kojoj meri odgovorni što se
vladavina prava i nezavisnost medija ne ostvaruje, rekao bih, ni blizu u meri u
kojoj je to neophodno? Mi smo nakon promena definisali državu Ustavom kao
demokratsku tvorevinu, optirali smo za taj oblik državnog uređenja. Mogli smo
izabrati bilo koji drugi, mogli smo proglasiti bilo šta – čak i autokratiju,
naslednu monarhiju, potpuno slobodno. Mi smo optirali za demokratiju. 


Problem
je sa demokratijom što, ako ova dva mehanizma ne funkcionišu, ili, ne
funkcionišu u dovoljnoj meri, demokratija nema nikakve šanse da funkcioniše. Ne
možete imati slobodne izbore ni u jednoj varijanti, ako nemate obaveštenog
građanina. Ako mu uskraćujete informaciju, ako ga lažno informišete, ako mu
sakrivate ono na osnovu čega on treba da donese svoju odluku, vi ste automatski
negirali da proces za koji ste optirali kao država bude ostvaren. I onda ste
pogrešili – onda smo pogrešili – onda je pravilnije, pragmatičnije odabrati
društveno uređenje koje ne zahteva takve vrste priprema…“.


(Naslovna fotografija: Istinomer)