RTS ne komunicira dovoljno sa građanima

Javne rasprave o programu medijskih servisa moraju da imaju jasnu temu, a na sajtu RTS treba omogućiti građanima da brzo i lako pošalju primedbe,ocenili su autori izveštaja o evaluaciji javnih rasprava koje su organizovali RTS i RTV
Usvajanjem Zakona o javnim medijskim servisima avgusta 2014., u Srbiji je uvedena obaveza Radio-televiziji Srbije (RTS) i Radioteleviziji Vojvodine (RTV) da organizuju javne rasprave o svojim programima (član 30). Programski saveti javnih servisa treba da organizuju javne rasprave jednom godišnje u trajanju od najmanje 15 dana. 
RTS je prošle godine prvi put organizovao tri debate (Niš, Subotica, Beograd) sa široko postavljenom temom (uloga Programskog saveta, sadržaj programa i istraživanja o gledanosti i strukturi). RTV je napravi  šest rasprava (Kikinda, Novi Sad, Pančevo, Sombor, Sremska Mitrovica, Subotica) za koje je unapred odredio teme što je izazvalo reakcije pojedinih građana koji su želeli da pričaju o nečem drugom.
Da podsetimo, Istinomer je izveštavao sa javne rasprave održane u Beogradu u oktobru 2015, kada je glavni i odgovorni urednik Nenad Lj. Stefanović prokomentarisao da na toj televiziji nema zabranjenih ljudi što je izazvalo reakcije na društvenim mrežama. 
Novinarka i autorka izveštaja „Evaluacija javnih rasprava o programskim sadržajima RTS i RTV u 2015.“ Maja Divac preporučila je, pozivajući se na praksu BBC-a, da javnosti treba unapred dostaviti polazni dokument sa svim informacijama na osnovu kojih će javnost doneti sud. 

“Mora da se zna o čemu se diskutuje. To znači da kuća (javni servis) mora da pripremi dokument na osnovu kojeg se vidi kako ona razmišlja i šta želi da promeni”, kazala je Divac dodajući da sve može biti tema javne rasprave i da nije dovoljna jedna rasprava godišnje.

Kako je rekla, BBC organizuje javne rasprave na svakih nekoliko meseci a među poslednjima su kako izveštavati tokom Bregzita i da li treba komercijalizovati BBC Studios. Britanska publika se obaveštava preko vebsajta s tim da su apsolutno svi dokumenti lako dostupni na sajtu za razliku od RTS-ovog sajta. Dodala je da BBC ne pita gledaoce samo “da – ne pitanja”, već im se na uvid stavi celokupna dokumentacija u vezi sa temom, na osnovu čega zainteresovani Britanci mogu da donesu odluku da li takvu odluku BBC-a podržavaju. 

Nasuprot takvoj praksi britanskog javnog servisa, navela je ona, RTS je objavio na jedva vidnom mestu sajta javnu raspravu o ideji da se napravi paket kanala, ali nema nikakve informacija o tome ni zašto to žele, ni koliko to košta isl. Ona je organizatorima javne rasprave preporučila da unaprede sajt i olakšaju građanima kontakt sa RTS, ali i da građani na svoju primedbu moraju da dobiju odgovor nadležnih u RTS.
Autori izveštaja su naročito podvukli da je važno napraviti mehanizam da sve preporuke do kojih se došlo u komunikaciji sa građanima dođu do nadležnih u kući, te da se usvoji nešto od ideja građana.
Divac ocenila da je skandalozno što RTS nema interni uređivački kodeks jer bi na primedbe građana mogli da odgovore pozivajući se na taj kodeks.
 
Generalni sekretar RTS Stanislav Veljković kazao je da se Programski savet RTS prošle godine prvi put susreo sa obavezom da organizuje raspravu zbog čega “nisu znali kako da krenu”. 
Debate su organizovane uz pomoć OEBS-a, naveo je i dodao da će primedbe iz izveštaja dobro doći prilikom organizovanja sledećih rasprava.On je izrazio sumnju da će do kraja godine uopšte biti organizovana još jedna rasprava jer nadležni skupštinski odbor još nije izabrao 15 članova Programskog saveta  što bi trebalo da se desi u oktobru.
Veljković je ocenio da su rasprave bile dobre i da je svako mogao da pita šta je želeo. Naglasio je da ni na jednoj javnoj raspravi nije bilo predstavnika ministarstva kulture i medija, kao i da je bilo malo ljudi iz NVO sektora.Veljković je takođe kazao da primedbe koje su se mogle čuti na javnoj raspravi nisu “mrtvo slovo na papiru” jer je direktor RTS prisutan na svakoj sednici Programskog saveta koji je na osnovu svega rečenog na javnoj raspravi formulisao preporuke, inače objavljene na sajtu RTS.
Na to su autori izveštaja upitali generalnog sekretara javnog servisa koje su se onda promene desile u RTS godinu dana nakon organizovanja debata. Jedna od organizatorki rasprave na RTS iz publike je navela da je nakon primedbi gledalaca povećan dečji program.
Izveštaj se bavio i kvalitetom organizacije javnih rasprava. Što se tiče preglednosti i ozvučenosti, raspave su dosta dobro organizovane, ocenio je Ivan Grujić, iz Edukacionog centra Leskoovac dodajući da zbog nepristupačnosti prostora osobama sa invaliditetom organizatori zaslužuju lošiju ocenu.
RTS-ove javne rasprave trajale su proseku 159 minuta, a kod RTV 94, s tim da su 75 odsto vremena utrošili ljudi sa RTS, dok je samo 25 odsto ostavljeno za debatu. Na raspravama koje je organizovao RTV odnos je nešto povoljniji 69 odsto za zvaničnike televizije prema 31 odsto za ostale učesnike. 

“Mislimo da bi više od 50 odsto vremena trebalo ostaviti za debate”, rekao je Ivan Grujić.

Autori izveštaja su naveli da je broj učesnika varirao. Na RTS raspravi najmanje ih je bilo u Beogradu – 35, a najviše u Nišu 58. Kod rasprava koje je organizovao RTV, najmanje je bilo učesnika u Subotici – tri, a najviše u Novom Sadu – 34.