Nadležni organi ignorišu nasilje nad ženama

Tragedija u Žitištu jedan je od 12 slučajeva nasilja nad ženama u kojima su utvrđeni propusti i nedostaci u radu nadležnih organa i službi, naglasio je ombudsman.
U slučaju petostrukog ubistva u Žitištu utvrđeni su propusti u radu nadležnih organa – MUP-a, centara za socijalni rad i Ministarstva za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja, kazao je zaštitnik građana Saša Janković, govoreći o ulozi i odgovornosti organa javne vlasti u slučajevima nasilja nad ženama.
Ombudsman je kontrolu rada nadležnih organa sprovodio, kako je istakao, u ukupno 14 slučajeva u kojima su žrtve nasilja bile žene. Saša Janković tvrdi da su, u 12 od tih 14 slučajeva, nadležni organi, pre ubistva, imali saznanja o tome da žene trpe nasilje, ali nisu preduzeli nikakave mere kako bi ih zaštitili.

„To ne znači da je bilo ko sem ubice kriv za nečiju smrt, ali da tih propusta nije bilo, šanse da dođe do smrtnog ishoda bile bi manje. Ne možemo reći da su zakoni koje imamo loši. Osnovni problem je nesprovođenje postojećih propisa, ali i neodgovornost nadležnih“, kaže Janković.

Kao jedan od koraka u suzbijanju nasilja nad ženama Janković označava upravo dosledno sprovođenje zakona i procedura.

*
Konferencija za novinare zaštitnika građana / Foto: Istinomer

Zločin iz Žitišta, koji je pre skoro mesec dana uzdrmao Srbiju, pokazao je na delu sve nedostatke sistema. Ombudsman objašnjava da su i u tom slučaju uočeni propusti, jer je otac ubijene žene tvrdio da je policiji ranije prijavljeno da žena trpi nasilje.

„Ono što posebno nije dobro je pokušaj da se ti propusti zataškaju. Nadležno Ministarstvo za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja je odmah izašlo sa saopštenjem da nije bilo nikakvih stručnih propusta, iako je postupak kontole ombudsmana pokazao drugačije „, objašnjava Janković.

Naglašava da je jedan od većih problema to što policija, centri za socijalni rad i zdravstvene ustanove ne razmenjuju informacije koje su od značaja za žrtvu.

„Ne proverava se uvek da li prijavljeni za nasilje ima oružje. Žrtva se upućuje da sama vodi postupke, nasilje se kvalifikuje kao bračni sukob i dalje se ne ispituje, a žrtvama se ne pruža stručna i druga pomoć“, upozorava ombudsman.

Takođe, istraživanje koje je sprovodila Kancelarija zaštitnika građana, u periodu od januara 2013. do juna 2014. godine, pokazuje da se 80 odsto podnetih krivičnih prijava za nasilje u porodici odnosilo na nasilje nad ženama. Od toga je svaki treći nasilnik dobio samo usmenu opomenu.

„Samo 25 odsto krivičnih prijava stigne do faze optuženja, a više od dve trećine presuda za nasilje nad ženama su uslovne osude“, navodi Janković.

Da je problem duboko sistemski uverena je i Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra (AŽC).

„Uvek se suočavamo sa istim propustima. Ne vršimo analizu prethodnih ubistava i zbog toga se ona i ponavljaju. Problem je i sve veći nivo tolerancije i neosetljivosti na nasilje koji se javlja u društvu“, upozorava Tanja Ignjatović.

Navodi i da Autonomni ženski centar od 2011. godine Ministarstvu unutrašnjih poslova šalje preporuke i predloge kako bi unapredilo svoj rad u ovim slučajevima, ali da odgovor nikada nisu dobili.

„AŽC razmatra mogućnost da se obrati Komitetu Ujedinjenih nacija tužbom protiv države“, kaže Ignjatović.

Najavljuje i da će pokrenuti peticiju da se 18. maj proglasi danom sećanja na žene žrtve nasilja, kako bi država makar u jednom danu u godini bila obavezna da govori o tome šta je na planu zaštite žena i prevencije nasilja učinila.