Volite li Poligrafa?

Sve je dobro što se dobrim svrši, ali ovo ne bi smeo biti svršetak, nego bi pre trebalo da se otvori novo poglavlje u razvoju i korišćenju detektora laži.
Nigde u svetu i nikada u svojoj prebogatoj istoriji nije detektor laži doživeo počast kakva mu se odaje u Srbiji: lično premijer se na lični, vlastiti zahtev podvrgao ovoj spravi da bi razvejao glasine koje dušmani neugomono šire o njemu! 

Desilo se da poligraf i dežurni poligrafista u MUP-u baš budu slobodni, te se molbi predsednika Vlade udovoljilo u najkraćem roku, naučno su premijerova duša i pamćenje ispitani u vreme koje je klijentu odgovaralo:  „Šta ćemo sa pitanjima, gospodine predsedniče! Hoćete li da naš stručni tim primeni sve što zna na Vaš slučaj, dakle, želite li da naši sroče pitanja, ili biste radije odgovorili na ono što Vas najviše tišti, boli, žiga i što Vas takoreći probada?“ – „Narod Srbije, ali i svetska javnost, kao i istorija, zaslužuju punu istinu o meni, dakle, imam listu pitanja na koja  bih bezuslovno da odgovorim dok kazaljka poligrafa nepotkupljivo i nepogrešivo podrhtava i skakuće po hartiji; to bi što se mene tiče bio obavezni deo, ali ako psiholozi, neurolozi, električari i ostali koji rade na poligrafu i sami žele da dometnu neko pitanje, ja ću i na njega odgovoriti, iskreno i tačno, te ćete na kraju saslušavanja mene znati i u kakvom vam je stanju detekor laži: ubeđen sam da će svi moji odgovori biti naučno overeni kao istiniti, čime će se pokazati i da aparatu ne treba novo baždarenje ni servis!“  
Rečeno – učinjeno! Nije to skener ili ultrazvuk u domu zdravlja, gde se zakazuje, čeka i šta ti ja znam, čovek se sam podvrgava testu, policijska postaja izlazi mu smesta u susret, pretpostavljam da je korisnik koji svojevoljno dolazi na poligraf vlastan da protumači grafikon i sve reakcije nervnog sistema na pitanja. Možda je, da ne bi bilo sukoba interesa, tumačenje ipak prepušteno poligrafskim veštacima, uglavnom se dok ovo pišem uveliko znade da je predsednik vlade prošao test, položio što bi se reklo sa odlikom. 
Sve je dobro što se dobrim svrši, ali ovo ne bi smeo biti svršetak, nego bi pre trebalo da se otvori novo poglavlje u razvoju i korišćenju detektora laži. Predsednik Vlade je testiran besplatno, zato što je istina o njemu istina od opšteg društvenog interesa, ali zašto čovek ne bi otišao na poligraf i ako ga neko privatno uteruje u laž, bračni drug, nadređeni rukovodilac?… Ne možeš da iziđeš na kraj sa sumnjičenjem, glasinama i ogovaranjem, odeš u policiju na poligraf, stručnjaci te provere, i ako si govorio istinu, izlaziš sa tim verodostojnim dokumentom i zapušavaš zakonski usta kome treba. Naravno da ovo ne bi moglo biti besplatno, kao kad se radi o interesu države i društva. Između ispitivanja, na primer, predsednika vlade i građanina koji pobija da je bio sa ljubavnicom u hostelu morala bi se vaspostaviti razlika kao između zdravstvenog osiguranika koji je doživeo srčani udar i osiguranika koji bi da mu se ulepšaju podočnjaci, da mu se odstrane podvaljak i salo oko struka. 
Primena poligrafa i na, da kažem, privatnike unela bi svetlost istine u mnogu porodicu, radni kolektiv, u organizovani kriminal isto, zašto da ne, ima tamo sumnjičenja i podmetanja kao i drugde, drugo, policija koja je umnogome upućena na samofinansiranje, te slika u Njegoševoj svaki auto kome rade sva četiri migavca, a čiji vlasnik je vlasnik utrčao u „Hleb i kifle“ – dobila bi lep izvor prihoda. 

Naravno, kao što sada imamo privatne laboratorije za dati krv i urin, tako bi se jednog lepog dana i poligraf mogao pojaviti u privatnim ispitivačkim, da kažemo, ordinacijama, ali o tom potom, za sada treba detektor laži učiniti pristupačnim svakome ko bi da sa sebe skine kakvu god ljagu, drugima možda smešnu, ali koja oklevetanome zagorčava život. 
Istina, dabome, nema cenu, odlazak na poligraf imao bi cenu, ali koja ne bi smela da nadmaši ultrazvuk stomaka kod privatnika. Tako poligraf ne bi bio igračka u rukama vladajuće klase, nego bi bio aparat koji će u budućnosti možda imati i svako domaćinstvo, kao danas što ima onaj za merenje krvnog pritiska, ali dok nauka ne dostigne taj stupanj razvoja i dok stanovništvo ne bude umelo samo da pravilno tumači ono što mu poligraf besedi, ima da idemo u policiju. 

Znate šta! Ne mora niko ni da me iznervira: odem u 29. novembra, dobar dan, dobar dan, molim vas da me podvrgnete testu opšte istinoljubivosti, pitajte me što god vam drago, a iz mojih odgovora i grafikona razaberite, pa mi recite jesam li iskren, ili sam naprotiv, što bi me neprijatno iznenadilo.