Vratite nam decu! (5. deo)

Ni dan nakon što su roditelji vojnika na odsluženju vojnog roka u Sloveniji “okupirali” Skupštinu Srbije i potom je napustili uz obećanja poslanika, protest ispred Parlamenta nije prestajao.

Novoizabrani poslanik Vojislav Šešelj sukobio se sa demonstrantima ispred Skupštine.

Borba, 4. 7. 1991. godine
'Juče je tokom celog dana ispred Skupštine Srbije bilo okupljeno nekoliko stotina građana, od kojih je pedesetak tačno popodne otpočelo štrak glađu, a sve povodom najnovijih događaja u Sloveniji. Od srpskih vlasti štrajkači traže da se vrate svi vojnici iz Slovenije, da se u Srbiji oformi nadstranačka vojska, kao i da se formira vlada Nacionalnog spasa. Tokom mitinga su se mogli čuti uobičajeni povici, bilo je i poziva na osvetu kao i skandiranja 'Izdaja', 'Izdaja'. Incidenata uglavnom nije bilo, ali je zamalo izbegnut u trenutku kada je u Skupštinu ulazio predsednik Srpske radikalne stranke dr Vojislav Šešelj. Naime, on je u pratnji svojih telohranitelja prošao kroz okupljenu masu, ušao u zgradu Skupštine, kroz desetak minuta izašao iz nje i otišao ka Terazijama. Za to vreme okupljeni demonstranti su mu skandirali 'Crveni vojvodo', a on im je odgovorio: 'Bando izdajnička! Streljaćemo vas sve!'. I pored zlokobnog gurkanja do koga je došlo tokom ove kratke vizite, na svu sreću nije bilo i fizičkog obračuna.'

Poslanik DS-a Zoran Đinđić branio je postupak roditelja koji su provalili vrata Skupštine Srbije.

Politika, 3. 7. 1991. godine
'Neizdrživa protivrečenost između Zelenovićeve izjave da je Vlada pripremila sve neophodne mere i s druge strane jutrošnja scena na železničkoj stanici na Novom Beogradu, gde su taksisti samoinicijativno sačekali izgladnele i polubose iz Slovenije, morala je da eksplodira u gnevu i očajanju koju smo videli pred Skupštinom i u njoj. Taj gnev je opravdan i imam puno razumevanje za okupaciju Skupštine.'

O poseti Nenada Čanka Ljubljani, „Politika“ izveštava:

Politika, 2. 7. 1991. godine
'Banuo je u 'Cankarjev dom' bez pompe i odmah sazvao konferenciju za novinare sa željom da domaća i svetska javnost blagovremeno budu obaveštene kako vojvođanski autonomaši zdušno podržavaju prekrajanje Jugoslavije i širenje antisrpskog raspoloženja, u čemu je dežela, uz prirodnog saveznika Hrvatsku, zaista perjanica - u pravom smislu značenja te reči. Mlađani i od dalekog puta umorni Čanak nije se ni najmanje naljutio na Slovence poput Janše, Bavčara i drugih sličnih demokrata što nisu imali vremena da ga ‘prime' i da se sa njim ‘zadrže' makar i u kraćem ‘prijateljskom' razgovoru . Njemu je bilo važnije kao velikom ‘čovekoljupcu' i ‘srbomrscu' da poseti usamljene pripadnike JNA koji, kako reče, ‘ni krivi ni dužni' kao ranjenici leže u ljubljanskim bolnicama.'

Tih dana televizija Yutel je u Sloveniji zabeležila izjavu vojnika Bahrudina Kaletovića, koji je svojom iskrenošću pobrao simpatije gledalaca širom Jugoslavije. Njegov odgovor na pitanje: „Znate li zbog čega se vodi ovaj rat, ova bitka?“ mogao bi da predstavlja esenciju osećanja najvećeg dela (zbunjenog) stanovništva tadašnje države.

U „do sada najdramatičnijem apelu“ Izvršnog vijeća Skupštine opštine Dvor na Uni, upućenom Vladi Srbije, predsedniku Slobodanu Miloševiću i Skupštini Krajine navodi se:

Politika, 1. 7. 1991. godine
'Srbijo, sada si nam potrebna. Ne dozvoli da goloruki narod ubijaju i teraju sa ognjišta. Narod Banije i Korduna već pet dana živi u zbjegovima, sve komunikacije su blokirane, nema struje, telefonske veze su isključene, nema goriva, presječen je dovoz hrane. Život je paralisan. Po gradovima Banije i Korduna, osim Dvora na Uni, redarstvenici MUP Hrvatske kontrolišu, privode i maltretiraju goloruk srpski narod i nejač. Mobilizacija za sastav hrvatske garde je u toku. Jednostavno rečeno, priprema se novi genocid nad Srbima.'
Oko dva sata posle ponoći 3. jula kolona tenkova uputila se ka Hrvatskoj. Na delovima puta pozdravljali su ih građani. SPO je kao najjača opoziciona stranka pokušala da sama pomogne vojnicima u Sloveniji.

Borba, 4. 7. 1991. godine
'Predsedništvo Srpskog pokreta obnove dobilo je juče, posredstvom Dušana Pluta, člana Predsedništva Republike Slovenije, čvrste garancije slovenačkog političkog vrha o bezuslovnom puštanju svih zarobljenih starešina, vojnika i civila iz zatvora i logora u Sloveniji.'
Takođe, SPO već četiri dana upisuje i dobrovoljce u srpsku nacionalnu gardu.
Borba, 4. 7. 1991. godine
'Na trećem spratu zgrade u Nušićevoj 8, uprkos opštoj napetosti i uzbuđenosti, zatičemo relativno mirnu atmosferu. U prostorijama je desetak ljudi, prijavljivanje se obavlja bez žurbe, ali se oseća i ozbiljnost s kojom su i oni koji se javljaju i oni koji ih upisuju pristupili 'poslu'.
- Ovo je moja municija, kaže za knjige već sredovečni Rade Stevanović iz Zemuna („poreklom Ravnogorac' ), objašnjavajući da je vera u Boga i Svetosavlje izvor duhovne i moralne snage srpskog naroda.
- Za razliku od Hrvata koji su se listom svrstavali pod znamenja zla, Srbi su se u dramatičnim okolnostima uvek delili. Opredeljivali prema dobru i(li) zlu, ali bi na kraju njihova iskonska opredeljenost za dobro ipak prevagnula. Zato mi (Srbi) ni ovog puta ne možemo biti agresori. Srpska nacionalna garda je samo preventiva pred opasnošću da ovaj narod opet snađe ono kroz šta je nekoliko puta u istoriji prošao.'
Roditelji vojnika otputovali su u Sloveniju 3. jula.

Nastaviće se…

Naslovna fotografija: Naslovna strana lista „Politika Ekspres“, 3. jul 1991.

Odbrana i poslednji dani (1. deo)

Šampanjac uveče, tenkovi ujutro (2. deo)

Čekajući primirje (3. deo)

Smirivanje u Sloveniji, napetost u Hrvatskoj (4. deo)

Korišćena arhiva izdanja iz 1991: „Politike“, Borbe“, „Večernjih novosti“, „Vremena”, NIN-a, “Duge”…